Fudbal kao najvažnija sporedna stvar na svijetu često ispisuje najljpše životne priče, a malo ko u Bosni i Hercegovini, bilo da je igrač, trener ili sportski radnik, može na početku svoje karijere zamisliti da će ga baš taj fudbal odvesti u daleku Južnu Afriku.
Jedna od takvih priča jeste i ona dobro poznatog lica u bh. fudbalu. Riječ je o Adnanu Beganoviću koji je kao mlad i perspektivan trener “stasao” u Travniku i na “Piroti”, a nije mogao ni slutiti krajem te 2022. godine da će stići ponuda iz Južne Afrike koja će mu u potpunosti promijeniti život.
U razgovoru za naš portal tiket.ba, Beganović se dotakao brojnih tema. Od razloga za odlazak u “tuđinu”, preko poređenja južnoafričkog i bh. fudbala, uslova rada, kulture… pa sve do raznih anegdota i odgovora da li bi se jednog dana vratio u Bosnu i Hercegovinu.
Kako je došlo do toga da se otisnete tako daleko u karijeri?
Znate kako, svi mi treneri maštamo o tome da napravimo inostranu karijeru, da dobijemo priliku da radimo i da se pokažemo negdje van svoje države. Tako sam i ja u decembru 2022. godine dobio ponudu da radim u klubu kao asistent trenera, dok je u to vrijeme glavni trener bio Sead Ramović.
Nije bilo lako donijeti odluku, bilo je puno razmišljanja, iako sam u novembru iste godine završio UEFA Pro licencu. Logičan sljed bio je da nastavim svoj put kao fudbalski trener.
Moram istaći da mi je u tom periodu najveću podršku pružila supruga i porodica, ohrabrujući me da prihvatim ponudu i napravim iskorak u svojoj karijeri. Na tome sam im neizmjerno zahvalan. Posebno supruzi, koja me ponekad razumije bolje nego što ja razumijem samog sebe.
Proveo sam u klubu skoro dvije godine kao asistent trenera i ostvarili smo zapažene rezultate – bili smo u gornjem dijelu tabele, igrali finale Kupa. Iako je klub relativno mlad, osnovan 2015. godine, uspjeli smo da ga stabilizujemo u ligi i igramo prepoznatljiv fudbal, započeo je Beganović razgovor za tiket.ba.
Dugo ste već u Južnoj Africi. Kakvo je stanje u tamošnjem fudbalu u poređenju sa bh. fudbalom – kvalitet lige, posjećenost, fudbalska kultura?
U Južnoj Africi sam više od dvije godine i prije svega, to je prelijepa zemlja s kulturnim i srdačnim ljudima. Nakon Svjetskog prvenstva 2010. godine, fudbal je u ekspanziji – svi klubovi su privatizovani, ulaže se ozbiljan novac, rade se veliki transferi, a liga je izuzetno kvalitetna i organizovana na visokom nivou. Iskreno, prijatno me iznenadio nivo profesionalizma koji sam zatekao ovdje.
Po dolasku u Johanesburg bio sam fasciniran – dočekala me je moderna metropola sa preko 10 miliona stanovnika, koja se ne razlikuje mnogo od velikih evropskih gradova. Takođe, ovdje sam prvi put u karijeri doživio da igram pred 35 hiljada gledalaca, što samo pokazuje koliko ljudi vole fudbal.
Što se tiče fudbalske kulture, ona se znatno razlikuje od evropske. Nema podjela među navijačima, svi sjede zajedno na tribinama u različitim dresovima, navijaju i uživaju u utakmici. Za njih je fudbal više od sporta – to je dan za zabavu i odmor, bez tenzija i neprijatnih scena koje su, nažalost, česte u Evropi, otkriva mladi trener rodom iz Travnika.
Kakvi su uslovi za rad u TS Galaxyju – stanje u klubu, infrastruktura, filozofija kluba?
Što se tiče uslova za rad, mogu reći da su fenomenalni. Treniram ekipu u trening-kampu koji raspolaže sa tri vrhunska terena. Domaće utakmice igramo na stadionu izgrađenom za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, što je zaista privilegija.
Filozofija kluba temelji se na razvoju i prodaji mladih igrača. U posljednje dvije godine uspjeli smo da afirmišemo desetak fudbalera i prodamo ih u najbolje klubove Južne Afrike. Posljednji transfer realizovan je u januaru, a svi u klubu su zadovoljni tim segmentom, ističe Adnan Beganović.
Biljezite odlične rezultate u posljednje vrijeme – praktično ne znate za poraz otkako ste postali glavni trener. Kako to komentarišete?
Lijepo zvuči kada se kaže da ne znamo za poraz, i srećni smo zbog toga. Međutim, iza toga stoji mukotrpan, planski rad koji je dao rezultate. Iskreno, očekivali smo pozitivne promjene, ali ostvariti 12 uzastopnih utakmica bez poraza u ovoj ligi nije lako. Pritom, ostvarili smo i najveću pobjedu u istoriji kluba – 7:0.
Ovo nam samo potvrđuje da smo na pravom putu i da naša metodologija rada funkcioniše. Ipak, ostajemo čvrsto na zemlji i nastavljamo da radimo istim intenzitetom. Naš cilj je da se zadržimo u prvih osam ekipa lige. Kada sam preuzeo ekipu, imali smo samo dva boda i bili posljednji na tabeli. Sada, poslije 11 utakmica, nalazimo se na sedmom mjestu, a do kraja sezone ostaje još 14 kola. Mnogo je posla pred nama, ali imamo dovoljno prostora za dalji napredak, optimističan je Beganović.
TS Galaxy je “travnička kolonija” – Vi i Nermin Bašić ste tamo, a tu je i Dženan Zajmović. Kako izgleda saradnja sa Bašićem i koliko Vam znači prisustvo zemljaka u tako dalekoj zemlji?
Vjerujte mi, sve se nekako poklopilo. Nermin je došao u posjetu, a u međuvremenu su se desile nepredviđene stvari – tadašnji glavni trener odlučio je da napusti klub. Predsjednik mi je odmah ponudio priliku da nastavim rad, ali sam insistirao da u stručni štab dovedem Nermina Bašića kao tehničkog direktora.
Njegovo prisustvo mnogo znači – poznajemo se cijeli život, igrali smo zajedno, a on je i moj vjenčani kum. Osim ljudskih kvaliteta, Nermin posjeduje bogato trenersko iskustvo, što nam je donijelo dodatnu stabilnost. Jako sam srećan i zahvalan što je tu pored mene jer znam da zajedno možemo napraviti ozbiljan rezultat, dodao je Beganović.
Da li ste razmišljali o povratku u bh. fudbal? Da li je bilo razgovora ili ponuda za povratak?
Teško pitanje, ali trenutno sam veoma srećan ovdje. Imam ugovor do jula 2027. godine i ne razmišljam o povratku u Bosnu i Hercegovinu. Cilj mi je da ispunim svoje ambicije, kao i ciljeve kluba. Poslije toga, vidjećemo šta budućnost donosi.
Da li imate neku anegdotu iz dosadašnjeg rada u Južnoj Africi koju biste podijelili s nama?
Haha, bilo ih je mnogo, ali jedna mi se posebno urezala u sjećanje. Imali smo domaću utakmicu protiv izuzetno popularnog tima, Kaizer Chiefsa, pred oko 35 hiljada ljudi. Meč je bio zakazan za 15.00 časova, ali kada smo se spremali da izađemo na teren, delegat utakmice nas je obavijestio da se početak pomjera za pola sata jer navijači još nisu stigli da uđu na stadion!
Isprva sam mislio da je u pitanju šala, ali nije bila. Zaista smo morali da sačekamo da svi gledoci uđu prije nego što smo mogli da počnemo utakmicu. To je još jedan dokaz koliko se fudbal ovdje voli i koliko je važan dio svakodnevnog života, zaključio je Adnan Beganović u razgovoru za tiket.ba.
