Novak Đoković: Preokret za 180 stepeni
Pre nepunih mesec dana, Novak Đoković bio je praktično na poen do toga da izgubi od Lasla Đerea u dva seta u svom prvom meču na Srbija openu. Sada je favorit broj jedan za Rolan Garos. Toliko se brzo stvari u tenisu menjaju, a još brže kada je akter jedan od najvećih tenisera svih vremena.
Čak i kada deluje bez snage i samopouzdanja na terenu, Đoković je već toliko puta prošao taj proces da vera ne jenjava – jednostavno, on je taj put utabao i zna da će moći da se digne kako vreme bude prolazilo. To saznanje daje mu i samopouzdanje da će se to i desiti.
Ono što je glavna vest posle rimske nedelje jeste Đokovićevo „osećam se savršeno“ kada je govorio o svom fizičkom stanju. Nema više tragova bolesti koja ga je učinila „izduvanim“ u Monte Karlu i u trećem setu finala Beograda sa Rubljovom.
Na terenu, nije moglo bolje – tri top 10 pobede, redom su padali Karacev, Vavrinka, Ože-Alijasim, Rud i u finalu Stefanos Cicipas sa 6:0, 7:6 (7-5) za ukupno 1001. pobedu u karijeri. To je Đokovićev 38. masters, pa je sada na +2 u odnosu na Rafaela Nadala
Meč turnira sa Ože-Alijasimom, rutiniranje Ruda, pobeda i kad je stegnut, kao u taj brejku drugog seta sa Cicipasom… Prošao je Đoković mnoge situacije koje su mu bile potrebne i koje će mu značiti pred Pariz. A uz to je uzeo i šestu rimsku titulu, kao najstariji šampion u istoriji turnira sa 34 godine, 11 meseci i 23 dana.
U dva aspekta je primetan najveći kvalitativni skok u odnosu na rani deo sezone: prvi servis i pogotovo forhend.
Đokovićev drugi servis i dalje nije kao u najboljim danima, baš smanji snagu u nekim važnim trenucima, što ranije nije bio tako čest slučaj. S druge strane, bilo je dosta produženih perioda u kojima je prvim servisom dobijao dosta lakih poena, počev od prvog seta finala sa Cicipasom na primer.