“RAZMIŠLJAO SAM O POVLAČENJU IZ REPREZENTACIJE”
MItrović nikada iskreniji

Srpski napadač i miljenik nacije Aleksandar Mitrović, otvorio je dušu pred put u Katar. 

Mitrović je najzaslužniji što se Srbija plasirala na Svjetsko prvenstvo, ali je ujedno bio tragičar u prethodnom ciklusu kvalifikacija za EURO 2020. 
Tada, nakon promašenog penala protiv Škota, prvi put je razmišljao o povlačenju iz reprezentacije.

On je u serijalu RTS-a “Na putu za Katar”, autoru Aleksandru Stojanoviću, ispričao kakve su mu misli prolazile kroz glavu nakon tog bolnog poraza od Škotske u Beogradu.

“Bio je to jedan od najtežih trenutaka u mojoj karijeri. Nikad nisam rekao ranije, ali sam razmišljao i o povlačenju iz reprezentacije. Kreneš da preisputuješ sebe, da li je važno da opet igraš fudbal. Svašta mi se motalo po glavi sedam, osam dana. Prva četiri nisam bukvalno ustao iz kreveta. Zasmisli, cijelio život se spremaš za taj trenutak, radiš, treniraš svakodnevno… U sedmici koja je prethodila utakmici sa Škotima šutnuo sam 20 penala, sve je izgledalo super. Dođe trenutak kad svi vjeruju da ćeš da daš gol, vide sebe u tvojoj poziciji. I ti odeš i – promašiš. Da li je moguće? Šta više da uradiš? Kao da sam razočarao svoj narod, cijelu zemlju. Poslije dva dana smo gostovali Mađarskoj, nisam ni putovao na taj meč, imao sam stomačnih problema, povraćao danima. Pustio sam bradu, bio sam kao pop”, rekao je Mitrović i kroz smijeh. 

Najbolji strijelac u istoriji srpske reprezentacije priznaje da bi i pored svega toga, opet uzeo da šutira penal.

“Spremao sam se cijeli život za taj trenutak, da odvedeš svoju reprezentaciju na veliko takmičenje, gdje nije bila 20 godina. I promašim! Onda misliš: “Zašto treniram?“ Preispituješ sebe, mozak kreće da se igra s tobom, ne kontrolišeš misli… Jedan negativan komentar će te pogoditi više nego 100 pozitivnih. Onda se sjetiš da nisi jedini fudbaler koji je promašio penal. I opet bih ga šutirao”, ističe Mitrović. 

Ipak, on se za kraju prisjetio i jedne lijepe, možda i najljepše priče naše reprezentacije – kako je riješio pitanje pobjednika i postigao gol koji je iz Portugala odveo Srbiju u Katar.

“Na prvom treningu sam povrijedio zadnju ložu. Sedam dana sam bio od jutra do uveče kod Andreje Milutinovića (čuvenog specijaliste za fizičku pripremu). Samo sam odradio trening dan pred utakmicu. Iz kluba su me zvali, poručili da ne rizikujem, da ne igram, jer je Fulamu bitan period. Kažem im: “Važi, važi, biću uz ekipu, ne vjerujem da ću igrati“. Da ih smirim. Pitao me šef da li mogu. Uzvratio sam potvrdno. Na treningu pred utakmicu gledao samo da ne napravim neki nagli pokret, ne pogoršam povredu, a opet da selektor vidi da mogu. Usljedile su vježbe, masaže, kreme. Ujutru mi šef kaže: “Polako, čuvam te za drugo poluvrijeme, tad se rješava, a ti ćeš da uđeš i daćeš gol”. Kažem: “Važi, šefe“. Bukvalno se tako desilo. Na terenu nisam mogao lijepo da se krećem, čekao sam neki centaršut i desilo se. Tad se sve usporilo, kao da sam gledao film, vratile su mi se slike kako je bilo dok sam kao dijete davao golove na ulici, hoće srčka da me strefi, samo da bi izbacio to iz sebe. I sad sam se naježio”, prisjetio se Mitrović.

Mitre, zaboravi Škotsku, i mi smo, svi pamtimo Portugal, jer znamo da ćeš to ponoviti opet. Kada bude najpotrebnije.