“SRPSKA OPEN” – “MIRIS” SPORTA U VAZDUHU GRADA NA VRBASU
Euforija u gradu na Vrbasu
“Srpska open” nam je “pred vratima”, a euforija u Banjaluci koja vlada već mjesecima dostiže svoj vrhunac. Sportski događaj koji je vratio “onaj miris sporta” u vazduh grada na Vrbasu, a i same države, podsjetio je na dane kada je sport bio glavna tema na ulicama “krajiške ljepotice”. Sigurno da su Olimpijske igra 1984. godine u Sarajevu najveći sportski događaj ikada na ovim prostorima, ali “Srpska open” je nešto što je dugo godina falilo u sportskom smislu ovom podneblju.
Još uvijek je u sjećanjima mnogih posljeratni period kada je dvorana “Borik” vrvila od navijača, kada je nekoliko hiljada ostajalo vani jer nije moglo da uđe na mečeve rukometaša, košarkaša i košarkašica ili na borbe Draženka Ninića i Gorana Delića. Vrijeme kada je u gradu glavna tema bio sport.
Mlad sam bio u to doba ali se vrlo dobro sjećam atmosfere koja je vladala danima na ulicama grada na Vrbasu. Tražila se karta više, dovijalo se svakako da se uđe u dvoranu. Čuli su tada mnogi u Evropi i svijetu za Banjaluku.
“Krajiška ljepotica” je bila uvijek grad sporta i grad koji zaslužuje da cijeli svijet vidi njene čari i ono što može da ponudi. Dugo godina na sportski način tavori u mraku. A ne tako davno pronosili su slavu Banjaluke mnogi velikani.
Na pomen imena Marijana Beneša mnogi i danas ustanu. Olimpijsko zlato donosili su fudbaleri – Tomislav Knez i Velimir Sombolac 1960. godine iz Rima, čuveni bokser Anton Josipović 1972. godine iz Los Anđelesa i legendarni rukometaši Borca Abas Arslanagić, Milorad Karalića, Nebojša Popović i Dobrivoje Selec koji su sa rukometnom reprezentacijom Jugoslavije došli do zlata.
Nešto kasnije tu su bile legende igre “pod obručima”. Košarkašica Slađana Golić i njen kolega Zoran Kukić i legendarna generacija košarkaša sa kojom je “živio cijeli grad”. Ne smiju se zaboraviti ni uspjesi rukometaša Borca i ona čuvena krilatica iz himne “Od ruke do ruke, ponos Banjaluke”. Draženko Ninić i Goran Delić uz Denisa Marjanovića bili su “čelične pesnice” ovoga grada, a onda je sve utihnulo. Sporadično bi se pojavio fudbal i to bi bilo to.
Međutim, pojavom ideje da turnir iz Beograda iz serije 250 ove godine bude prebačen u Banjaluku je najozbiljnija sportska stvar na ovim prostorima u ovom vijeku. Iz sportske tame pojavilo se svjetlo na kraju tunela koje se mora iskoristiti, kako bi se sport vratio “na visine” koje zaslužuje. Toliko uspješnih tenisera na jednom mjestu, a prije svega najveći svih vremena (ne pretjerujem ako to kažem, jer statistika je neumoljiva), Novak Đoković, je nešto što će ovaj grad i država da pamte.
Ono što će nam turnir sigurno donijeti je najkvalitetniji tenis u ovom trenutku. Uz to, ne treba zaboraviti da pored sportskog značaja koji donosi organizacija ovakvog ATP turnira, grad će imati i ogroman priliv turista, kako onih regionalnih tako i onih iz čitave Evrope i svijeta, a bolja promocija nije potrebna.
Sigurno je da je “Srpska open” prilika koju ovi prostori ne smiju da propuste kako bi pokazali Evropi i svijetu da mi jesmo “Evropa”. Da znamo da organizujemo i budemo domaćini na nivou kakav zahtijeva jedan ovakav događaj, kao i da zaslužujemo da uskoro pored Beograda, koji bi iduće godine trebao da bude iz ATP serije 500, imamo dva ATP turnir 250, Umag i Banjaluku.
Nažalost, do licence nije lako doći, a, kako sada stvari stoje, ovaj turnir od iduće godine neće biti u gradu na Vrbasu. Međutim, prvi korak je načinjen, a i sam direktor turnira Đorđe Đoković rekao je da su spremni kupiti ili iznajmiti licencu bilo kog turnira ukoliko neko odustane od organizacije.
Narodi na ovim prostorima zaslužuju da dobiju velike događaje u svojoj državi jer ipak su ovo “sportski prostori”.
Izvor fotografije: Srpska open