TIM SEZONE ENGLESKE PREMIJER LIGE (FOTO)
Norveško "čudovište" i belgijski paker, vođe Svraka i Tobdžija
Pored toga što je kraj sezone vrijeme kada saznajemo šampione, ovaj period je uvijek pogodan i za biranje najboljih pojedinaca, ali i timova u ligama širom svijeta.
Kako je Premijer liga najjače takmičenje na planeti, u kojem nastupa fudbalski „krem dela krem“, tako je i odabir najboljih 11 poprilično zahtjevan posao.
GOLMAN
Nik Poup (Njukasl)
Kada je iz Barnlija došao u Njukasl, znalo se da će donijeti veliki kvalitet Svrakama. I, prije svega, sigurnost među stativama, koja je nerijetko važnija od nekih bravuroznih intervencija. Upravo je to i prikazao 31-godišnji čuvar mreže. Osim toga što je na čelu najbolje odbrane u ligi (dijeli prvo mjesto sa Sitijem sa 33 primljena gola), što se nije moglo očekivati pred početak sezone, gotovo u svakoj utakmici je bio na visini zadatka. Konstante partije od prvog meča donijele su mu prednost u odnosu na ostale golmane.
ODBRANA
Kiran Tripije (Njukasl)
Bez ikakve dileme najbolji desni bek u ligi ove sezone. Defanzivno besprekoran, a ofanzivno izuzetno koristan, što je pokazao sa sedam asistencija (treći u ligi iza Trenta Aleksander-Arnolda i Endija Robertsona). Izdvaja ga to od konkurenata, kakav je recimo Arnold koji u defanzivi uliva veliku nesigurnost. Zahvaljujući, između ostalog, i Tripijeovim partijama, govorimo o fantastičnoj sezoni Njukasla koji se vraća u Ligu šampiona.
Ruben Dijaš (Mančester siti)
Komandant najbolje odbrane u ligi i jedini štoper koji nema zamjenu u mašineriji Pepa Gvardiole. Najbolje se to pokazalo krajem prošle i početkom ove godine kada je bio povrijeđen – Siti je doživio poraze od Mančester junajteda i Sautemptona i remizirao sa Evertonom, primivši pet golova na te tri utakmice. Sa Dijašovim povratkom, Građani su startovali nestvarnu seriju od 14 uzastopnih ligaških pobjeda kojom su trasirali put ka novoj tituli.
Vilijam Saliba (Arsenal)
Slično kao i Dijaš. Ekipa je potpuno drugačija kada je on na terenu i kada nije. Dok se nije povrijedio, Arsenal je bio na čelu tabele i marširao ka tituli. Ipak, od druge polovine marta je van tima i to se poklapa sa početkom kraja Tobdžija. Na devet od deset utakmica bez Salibe, Arsenal je primio barem po gol. U dva meča po dva, u dva po tri, a jednom i četiri. Rezultiralo je to sa tri poraza i tri remija u tom periodu, koji su koštali klub iz Sjevernog Londona pehara namijenjenom šampionu Engleske. Da nije bilo Salibine povrede, vjerovatno bi se pričalo u drugačijem tonu…
Luk Šo (Mančester junajted)
Ubjedljivo najbolja sezona lijevog beka Junajteda. Povrede, barem one ozbiljnije, su ga zaobišle. Bio je standardan u timu Erika ten Haga i iz nedjelje u nedjelju prikazivao dobre partije. Uprkos tome što je izostao konkretniji učinak u napadu – samo dvije asistencije – pokazao je 27-godišnji lijevi bek da može da igra na elitnom nivou. Odlično se dopunjavao sa Markusom Rašfordom, čineći lijevu stranu Crvenih đavola znatno kvalitetnijom i od desne.
VEZNI RED
Mohamed Salah (Liverpul)
Utisak je da je ovo možda i najlošija sezona Salaha u dresu Redsa. Utopio se egipatski ofanzivac u timsko sivilo i u nekim mečevima bio neprepoznatljiv. Ipak, čak i tako je uspio da postigne 19 i namjesti 12 golova. Jedan je od tek dvojice igrača sa „dabl-dabl“ učinkom u ligi, ali je znatno uspješniji od Bukaja Sake koji je na 14+11. U finišu sezone je došao na svoj prepoznatljiv nivo, zabilježio je sedam golova i pet asistencija na deset utakmica i nagovjestio da bismo u narednoj mogli ponovo da vidimo onog starog Moa.
Kevin De Brujne (Mančester siti)
Alfa i omega Građana i ove sezone. Jednostavno, ključna figura u Pepovom timu. Onaj bez kojeg vjerovatno ne bismo vidjeli ni polovinu od svih uspjeha Sitija. Ako ćemo samo po statistici, ona kaže da je ponovo ubjedljivo najbolji asistent sa 16 namještenih golova. Tome je pridodao i sedam golova. Ipak, jasno je da Kevinov doprinos ne mjeri samo kroz brojke. Jer, za to bismo morali da vidimo koliko je akcija koje su odvele do gola započeo ili koliko je zabilježio onih „sekundarnih“ asistencija. Gotovo da ne postoji važan meč u kojem Belgijanac nije bio na visini zadatka. Jedan od kandidata za najboljeg igrača sezone.
Martin Edegor (Arsenal)
Ako je De Brujne sve i svja u Sitiju, onda je Edegor to u Arsenalu. Dobio je traku i nametnuo se kao lider Tobdžija, a uloga koju mu je pronašao Mikel Arteta je više nego odgovarajuća. U jednom dijelu sezone Norvežanin je igrao kao u transu, bio svuda na terenu, dijelio lopte, spajao saigrače sa golom i sam tresao mreže, pa je završio kao najbolji strijelac tima. Sa 15 golova i sedam asistencija, ovo je ubjedljivo najplodonosnija sezona u karijeri nekadašnjeg vunderkinda Reala, kao dokaz da je sebe potpuno pronašao u sjevernom Londonu.
Markus Rašford (Mančester junajted)
Igra preporođeno kod Ten Haga koji mu je našao „žicu“. U izostanku pravog golgetera, preuzeo je ulogu igrača koji mora da trese mreže i to je činio tokom cijele sezone. Ubjedljivo je najbolji strijelac tima sa 17 golova (drugi je Bruno sa „samo“ osam), a ima i pet asistencija. Uvrštavanje u najuži krug za fudbalera sezone dovoljno govori o partijama brzonogog ofanzivca Crvenih đavola. Kao i na konto toga zbog čega je u ovom izboru dobio prednost u odnosu na ostale, sjajne krilne fudbalere. Bez dileme najzaslužniji što će Junajted naredne sezone igrati Ligu šampiona.
NAPAD
Hari Kejn (Totenhem)
Jedina svjetla tačka u izuzetno turbulentnoj i lošoj sezoni Sparsa. Radio je ono što se od njega traži – tresao mreže. I to na izvrstan način. Čak 30 puta, čime je izjednačio lični rekord iz 2017/18. Samo je „čudovište“ iz Mančester sitija krivo što ovu sezonu nije završio kao najbolji strijelac lige, ali to ne umanjuje učinak i dalje jednog od najboljih golgetera na svijetu. Kada ste strijelac 30 golova od ukupno 70 timskih, ne može se ništa drugo učiniti nego čestitati na odličnoj sezoni.
Erling Haland (Mančester siti)
Ako je potrebno obrazlagati… Dati 36 golova, uz sedam asistencija, na 35 mečeva, pa još dodati i osam asistencija, znak je da ste prešli igricu. I sve to u prvoj sezoni u najjačoj ligi na svijetu. Kao da ste godinama tu, naviknuti na stil fudbala, zahtjeve, rivale. A samo vam je 22. Zbog toga se često postavlja pitanje da li je u Norvežanin čovjek ili kiborg. Šta god bio, jedno je sigurno – govorimo o najsurovijem „kileru“ današnjeg fudbala, koji se hrani isključivo golovima. Osjetili su to svi timovi širom Ostrva, a prepoznali su i stručnjaci proglasivši ga igračem sezone.
MENADŽER
Pep Gvardiola (Mančester siti)
Imao je Španac konkurenciju u Ediju Hauu, Mikelu Arteti, pa i Robertu de Zerbiju. Svaki od njih ima argumente da bude najbolji, ali samo je jedan šampion. I to treći put zaredom. Činilo se da će ove sezone posustati, bio iza leđa Arsenala najveći dio vremena. Ipak, kada je mašina upaljena, ovakav ishod je bio neminovan. Ne bi bilo pogrešno reći da je Pep obesmislio i Premijer ligu, kao što je to bio slučaj sa Barselonom u Španiji i Bajernom u Njemačkoj. Niko se nije ovoliko dugo održao na vrhu, kao Katalonac. A sve to u prvenstvu za koje svako kaže da je najteže osvojiti. Kada ste Gvardiola onda je najteže, zapravo, najlakše.
Izvor fotografije: Zuma press