Mundijal ne može bez najvećih fudbalskih sila svijeta, fudbalera, navijača ali i onoga oko čega se sve vrti a to je lopta.
Osnovna stvar koja ovu igru čini posebno je lopta koja je od krpenjače inovacijama stigla do mikročipa u sebi a mi vam donosimo priču o svim službenim loptama na dosadašnjim Svjetskim prvenstvima.
URUGVAJ 1930. “Tijento” i “T-model“
Kada su se davne 1930. u finalu prvog Svjetskog prvenstva sreli domaćin Urugvaj i Argentina, nisu mogli da se slože kojom loptom da se igra. Presudila je FIFA, koja je odlučila da Argentinci obezbjede loptu kojom će se igrati u prvom poluvremenu, a Urugvajci onu za drugi dio meča. Gaučosi su odbarali “Tijento” i nakon prvih 45 minuta vodili su sa 2:1. Međutim, kada se na terenu našao “T-model” koji su odabrali Urugvajci rezultat je preokrenut na konačnih 4:2. Ovi podatci nam govore da je bilo veoma važno kojom loptom se igralo.
ITALIJA 1934. “Federale 102” i “Zig-zag“
Na drugom Mundijalu korištene su dvije lopte. Fašistička Italija morala je da se pokaže na svaki način, pa je napravila i loptu za Svjetsko prvenstvo, “Federale 102″. Lopta je imala 13 dijelova, što je na Apeninskom poluostrvu “srećan broj a bila je karakteristična po tome što je imala 12 rupa kroz koje je provučen kanap.
Druga lopta je bila “Zig-zag” i nju su kreirali Englezi. Ona je korišćena u finalnom meču izmeču Italije i Čehoslovačke u kojem su Italijani slavili sa 2:1 nakon produžetaka.
FRANCUSKA 1938. “Coupe du Monde Allen”
Francuska kompanija “Alen” imala je već tradiciju pravljenja fudbalskih lopti, jer su to činili za Olimpijske igre u Parizu 1924 pa je čudno zbog čega nisu bili inovativniji jer lopta korištena za Mundijal 1938. godine jako je podsjećala na onu italijansku sa prošlog Svjetskog prvenstva zbog toga što je napravljena iz 13 dijelova, sa 12 rupa i pertlom, uz male kozmetičke korekcije. Međutim, u Italijanskom fudbalskom muzeju u Koverćianu imaju izloženu nešto drugačiju loptu, sastavljenu iz 12 dijelova, za koju piše da je korištena u finalu Svjetskog prvenstva na kojem su “azuri” po drugi put došli do titule što dovodi do zbunjenosti da li su u muzeju u zabludi ili su tokom finala korištene dvije lopte, oficijalna i ta iz muzeja.
BRAZIL 1950. “Superball Duplo T“
Argentinska firma Tossolini – Valbonesi-Polo & Cia, iz gradića Bela Vill u provinciji Kordoba, osmislila je i napravila do tada najbolju loptu, bez kanapa, potpuno kompaktnu. Njihov proizvod korišten je na takmičenjima u Argentini, a onda su poslije Drugog svjetskog rata otvorili filijalu u Brazilu. Preimenovali su loptu iz “Superval” u “Superball” i kao brazilska firma izabrani su za zvaničnog snabdjevača Svjetskog prvenstva koje je ušlo u legendu zbog senzacionalne pobjede Uragvajaca protiv domaćina u odlučujućem meču na “Marakani”.
ŠVAJCARSKA 1954. “Swiss World Champion Match ball“
Ovaj Mundijal nam je ponudio potpuno drugačiju loptu od ranijih. Bila je jarko žuta i sastojala se od 18 kožnih segmenata. Tehnički nije baš donijela neku senzacionalnu novinu ali statistički fudbaleri su je izgleda mnogo voljeli. Na SP u Švajcarskoj na 26 utakmica postignuto je rekordnih 140 golova, što je nadmašeno tek 1982, kada je odigrano duplo više utakmica, 52. Ako pogledamo prosjek golova po utakmici onda dođemo do podatka od 5,38 golova po meču što je teško da će ikada biti nadmašeno.
ŠVEDSKA 1958. “Top Star“
FIFA je organizovala konkurs za izradu lopte a pobjedu je odnijela švedska firma iz malog gradića Angelholma. Lopta se sastojala od 24 dijela i rađena je u dvije boje, žutoj i bijeloj. Mundijal na kojem je korištena bio je jedan od najboljih, ali tada još televizija nije bila tako široko rasprostranjena, pa nije ostalo mnogo video zapisa, a danas se najviše pamti što je Brazil sa Peleom, Garinčom, Didijem i ostalim fudbalskim majstorima došao do svoje prve titule svjetskog šampiona. Lopta “Top Star” korištena je kao jedna od zvaničnih lopti i na narednom Svjetskom prvenstvu.
ČILE 1962. “Crack” i “Top Star“
Čileanci su kreirali loptu pod nazivom “Crack” ali ona nije impresionirala engleskog sudiju Kena Astona, koji je u uvodnom meču takmičenja zatražio “Top Star”. Švedska lopta obezbjeđena je za početak drugog poluvremena. Evropljani nisu imali povjerenja u čileansku loptu, pa su ravnopravno korištene obe. Brazilcima nije bio problem pa su čak i bez povrijeđenog Pelea ponovo stigli do trona i do dan danas su jedina reprezentacija koja je odbranila “Boginju”.
ENGLESKA 1966. “Challenge 4-Star“
Engleska kao “kolijevka” fudbala morala je da se predstavi i novom loptom. Nju je napravila firma “Slazenger” a rađena je u žutoj i narandžastoj boji iz 18 dijelova a domaćinima je donijela sreću. Osvojili su jedinu titulu svjetskih prvaka u zauvijek kontroverznom finalu sa Njemačkom, kada su sudije navodno povjerovale da je lopta prešla crtu nakon šuta Džefrija Hursta i odbijanja od prečke.
1970. MEKSIKO “Telstar“
Loptom na Mundijalu u Meksiku počela je nova era jer je “Adidas” postao zvaničan snabdjevač FIFA i to traje i danas a ugovor je potpisan do 2030. godine. “Telstar” je uveo novi izgled, za koji mnogi kažu da je klasični. Lopta se sastojala iz crnih petougaonika i bijelih šestougaonika a imala je ukupno 32 dijela. Njemački proizvođač poslao je samo 20 lopti za šampionat a dsmatra se da ih je prodao ukupno 600.000. Na nekim utakmicama korištene su braon lopta i poptpuno bijela.
NJEMAČKA 1974. “Telstar Durlast“
Zbog zadovoljstva rezultatom kakvav je dala lopta na prošlom Mundijalu “Adidas” nije mnogo toga mijenjao za naredno Svjetsko prvenstvo. Lopta je gotovo identična, uz malo poboljšanu vodootpornost.
ARGENTINA 1978. “Tango“
“Telstar” je bio pogodak “Adidasa” međutim pojavljivanje “Tanga” na Mundijalu u Argentini bio je korak dalje. To je bila lopta koja će u raznim inkarnacijama biti prisutna narednih dvadesetak godina. Zadržani su petougaonici i šestougaonoci, ali šara je bila nešto drugačija. “Tango” je u svoje vrijeme bila i najskuplja lopta u istoriji, sa cijenom od skoro 300 dolara.
ŠPANIJA 1982. “Tango Espana“
Ova lopta bila je posljednja prava kožna lopta korišćena na Mundijalima. Mada je imala poliuretanski premaz na šavovima. Vrlo slična prethodnoj, uz poboljšanu otpornost na vodu, zbog šavova.
MEKSIKO 1986. “Azteca“
Bila je to prva potpuno sintetička lopta. Njen kvalitet se ogledao u trajnosti u odnosu na prethodnih i zbog materijala od kojeg je napravljena pa je još manje podložna uticaju vode. Po izgledu je slična “Tangu” ali je bila posebna dobila ime crtež inspirisan astečkom arhitekturom i muralima.
ITALIJA 1990. “Etrusco Unico“
“Etrusco” je lopta proizvedena po istoj tehnologiji kao i “Asteka” ali je imala svoje dodatake. Inovacija je bila unutrašnji sloj poliuretanske pjene, što je činilo bržom od svih ranijih. Možda je to bio razlog zašto je ovo prvenstvo donijelo puno lijepih golova iz daljine, iako je kvalitet šampionata bio razočaravajući.
SAD 1994. “Questra“
“Adidas” je korak dalje u razvoju sintetičke lopte krenuo na idućem Mundijalu napravivši nešto mekši fudbal i lakši za kontrolisanje od prethodnog proizvoda. Korišteno je pet materijala, ukrašenih pjenom, a rezultat je bio da je lopta imala još veće ubrzanje prilikom udarca. Igrači su je voljeli, golmani manje, zbog teško predvidljive putanje u uslovima vlage, iako je tvorac po ko zna koji put tvrdio da je vodotpornost poboljšana. Dekoracije na lopti bile su insprisane 25-godišnjicom leta na mjesec.
FRANCUSKA 1998. “Tricolore“
Bila je to najšarenija mundijalska lopta do tada, kako joj i ime govori, u bojama nacionalnog tima domaćina i francuske zastave. To je nakon “Telstara” bila prva mundijalska lopta koja je pravljena van Evrope, u Maroku i Indoneziji.
JAPAN I JUŽNA KOREJA 2002. “Fevernova“
Ova lopta donijela je dizajnerske promjene u odnosu na ono što je ustanovljeno “Tangom”, crtež je egzotičniji, boja i crtež bazirani su na azijskoj kulturi. Istraživanje je trajalo tri godine. Korišteni su novi materijali i premazi, radi bolje kontrole i predvidljivoisti putanje, međutim, lopta je svejedno dosta kritikovana kao suviše lagana.
NJEMAČKA 2006. “Teimgeist“
Radikalno nov pristup dizajnu, “timski duh” sasatoji se iz 14 povezanih komponenti, čime je napušten princip još od 1970. da ih bude 32. Crno-zlatna kombinacija na bijeloj podlozi sa apstraktnom oblom šarom. Svaka lopta je “personalizovana” sa datumom, mjestom odigravanja i imenima protivnika. Za finale spremljena je “Teimgeist Berlin”.
JUŽNA AFRIKA 2010. “Jabulani“
Definitivno lopta koja je izazvala najviše ikada negativnih komentara od strane igrača i selektora. Oni su bijesnili zbog nepredvidivog leta i nekontrolisanih ubrzanja, naročito kad padne na zemlju. Napravljena je od osam termički spojenih dijelova, a vizuelno se nastavlja na dvije prethodne apstraktnim šarenilom. Za finale je napravljena verzija u zlatnoj boji nešto izmjenjenog naziva “Jobulani”, da bi imenom podsjećala na Johanesburg glavni grad Južne Afrike.
BRAZIL 2014. “Brazuca“
Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu na kom su navijači dali ime lopti. Lopta je dizajnirana kao nasljednik “Tanga” sa istim mjehurom i trupom, ali različitom površinskom strukturom. “Brazuca” ima šest poliuretanskih panela koji su spojeni da zadrže lopti istu težinu i oblik i u najvećoj kiši. Mjehur lopte se sastoji od lateksa i daje željeni oporavak. “Adidas” je razvijao loptu više od dvije godine te je radio s mnogim timovima i igračima kako bi se osiguralo da je lopta prihvatljiva što je na kraju i postignuto.
RUSIJA 2018. “Telstar 18”
“Telstar” lopte imale su 32 teksturne table a kod zvanične lopte za Mundijal u Rusiji došlo je do promjene pa je ona imala šest takvih tabli. One nisu prišivene, već su prilijepljene zajedno. U loptu je ugrađen prvi put u istoriji čip NFC za komunikaciju bliskog polja. Ipak, taj čip je služio samo za korisnike koji kupe loptu kako bi se mogli se spojiti preko pametnih telefona, da bi imali pristup sadržaju i informacijama koje su jedinstvene za loptu, personalizovane i lokalizovane, osiguravajujući korisnicima pristup sadržaju o Svjetskom prvenstvu.
KATAR 2022. “Al Rihlu”
Zvanična lopta kojom će se igrati u Kataru je posebna po tome što je prva lopta koja je napravljena tintom i ljepilom na bazi vode i tim potezom se željelo u prvi plan staviti očuvanje okoliša. “Al Rihla” u prevodu znači “Putovanje” a ime lopte nadahnuto je katarskom kulturom, arhitekturom, unikatnim brodovima i zastavom. Dizajn lopte je urađen da izdrži najveće brzine igre i za razliku od ostalih lopti koje su se koristile na prvenstvima. Lopta će imati i mikročip, koji je smješten u svakoj lopti i on će dodatno, skoro laserski precizno da mjeri svaki milimetar potencijalne ofsajd pozicije, a naravno da će biti presudan i kod gol-tehnologije. Prvi put u istoriji 1% neto prodaje od službene lopte ići će u dobrotvornu organizaciju pod nazivom “Common goal” čiji je cilj da profesionalni fudbaleri i treneri daju barem jedan odsto svojih plata u kolektivni fond koji podržava fudbalske dobrotvorne organizacije širom svijeta.
Izvor fotografije: Facebook/Sport Primus
