“ORLOVI SU RAŠIRILI KRILA” DA PONOVE INDIJANAPOLIS
Hoće li biti "Gildžes Šaj doš'o ti je kraj"
Pred nama je polufinale Mundobasketa, a nama na ovim prostorima pažnju će privući duel Srbije i Kanade koji je na rasporedu sutra od 10.45 po našem vremenu. Mogu li “Orlovi” do kraja?
Pitanje je to koje se postavlja nakon što su Pešićevi izabranici “raširili krila” protiv Litvanije u četvrtfinalu i vratili vjeruju među navijače, kojima su porasli apetiti. Od onog “otpisanog” statusa, već su “osvojili” prvenstvo i sve sem toga čini se kao neuspjeh u naciji.
Onda dolazimo do toga da je rečenica Nikole Jokića da ljudi u Srbiji ne vole košarku već uspjeh, a koju je selektor Pešić ponovio nakon poraza od Italije možda i tačna. Dodatni argument za to je ono što se dešavalo od konferencije za mediji na kojoj je saopšten spisak do četvrtfinala. Prvo je nacija osudila Jokića, da li sa pravom ili ne to je već druga tema, onda i ostale koji su izostali i unaprijed otpisala reprezentaciju. Niko nije vjerovao u momke Svetislava Pešića da mogu do polufinala, a oni onako skromno ćutali su i “pričali na terenu”.
Prošli su kroz grupu sa tri trijumfa, a onda je uslijedio poraz protiv Italije uprkos vođstvu od 16 razlike, nakon toga i najzagriženiji navijači su digli ruke. Pešić je bio senilan, Bogdan igrač za male utakmice, Stefan Jović nižerazredni igrač…..
Izdržala je ekipa taj pritisak i dešavanja oko Boriše Simanića koji je ostao bez bubrega, a moglo je i gore da se završi i ujedinilo je to Bogdanovića i društvo. Dobili su meč protiv Dominikanske Republike plasirali se u četvrtfinale, gdje ih je čekala Litvanija koja je pobijedila sve utakmice uključujući “nedodirljivu” Ameriku i svi kažu “tu je kraj”. Ipak, “raširili su krila Orlovi” pokazali kvalitet i svima jasno do znanja dali “Mi smo zemlja košarke, cijenite nas ko god da nosi taj dres”.
Ono što je upečatljivo je da je Svetislav Pešić tempirao formu upravo za ovo, on je znao šta radi i zašto radi i to mu se vraća na najbolji mogući način. “Stari lisac” na iskustvo je lagano riješio Litvaniju i ostvario primarni cilj, plasman na Olimpijske igre iduće godine u Parizu. Slijedi Kanada? E to je druga priča?
Okrenimo se onome što jeste poenta ovog teksta. Što je bilo, bilo je, ne živi se na onom od juče nego onom što će biti. A šta će to biti? Ova reprezentacija Kanade je kvalitetniji tim od ovog nazovimo to “trećeg” tima Sjedinjenih Američkih Država. Zašto? Pa odgovor je jednostavan. Kanađani su tim sa sedam NBA igrači koje sa klupe predvodi “evropski trener” Đordi Fernandez. Oni su prilagođeniji FIBA pravilima i važe za prve favorite da uzmu titulu. Međutim, neće im biti toliko lako koliko i kladionice to pokazuju, dajući veliku prednost Kanadi protiv Srbije.
Ključ pobjednika ovog meča je u odbrani i tranziciji. To je ono što krasi obje reprezentacije i ako jedna od njih bude za nijansu ispred druge dobiće ovaj meč. Srbija pojedinačno i situacijama jedan na jedan nema šta da traži protiv Kanade. Šaj Gildžes-Aleksander igra fenomenalno prvenstvo i pokazuje da je pravi lider tima. To kako on “pleše na terenu” djeluje gotovo nezaustavljivo. Međutim, nije Kanada samo on. Njihova igra je bazirana na dubini i na niskim igračima. Najčešće igraju sa četiri niska igrača u NBA stilu, ali nerijetko se okreću i Evropskom načinu igre. Zanimljivo je da svu svi sposobni da pogode za tri poena, pa i centar Olinik. Najveći problem im je što je Beret jedini pravi plej, a ono što je za njega primjetno je da ima viška kilograma. Njegova zamjena je dobro poznati na ovim prostorima Tre Bel Hejns bivši košarkaš Budućnosti, ali on gotovo da ne dobija sekunde na meču. Često Šaj Gildžes Aleksander preuzme tu ulogu i pitanje je koliko je još “goriva” ostalo u njemu. Ako im se desi da uđu u nervozu kao protiv Brazila od kog su jedinog izgubili na prvenstvu moglo biti biti što bi srpski navijači iz Manile rekli “Gildžes Šaj doš'o ti je kraj”.
Košarka je kolektivni sport i to je najveća prednost Srbije, TIM. Vidi se odlična hemija u reprezentaciji, svi dišu kao jedan i ukoliko ih posluži šut uz odbranu koja iz utakmice u utakmicu djeluje sve bolje košarkaši Srbije imaju svoje šanse. Iz te odbrane otvara se tranzicija, koja je nevjerovatno dobro izgledala kroz cijeli turnir i upravo na tome je fokusirana igra Srbije. Bogdanović je podigao samopouzdanje i sigurna da će on biti napadački vrlo važan faktor, ali ono što je “nevidljivo”, a što bi moglo donijeti prevagu na jednu od strana je igra u odbrani Ognjena Dobrića, odnosno Davidovca i Avramovića. Dobrić kroz prvenstvo šutira ispod svojih mogućnosti i upravo je ovaj meč prava prilika za njega da i napadački donese doprinos i bude “X” faktor Srbije, a vjerujte biće.
Kako su djelovali protiv Litvanije, kao jedan, ako ponove to, igraće finale, a tamo sve je moguće, pa i da se ponovi 2002. godina i INDIJANAPOLIS.
Vi najbolju ponudu i kvote nađite u AdmiralBet-u.
Izvor fotografije: FIBA