U životu je najvažnije raditi ono što volite i što vas ispunjava. Jedan od takvih koji je ostvario svoje snove je i naš Banjalučanin Ozren Đurđević, linijski sudija u tenisu koji živi i radi svoj san.
Iz zemlje gdje se na pomen tenisa prvo pomisli na najboljeg tenisera svih vremena Novaka Đokovića dolazi linijski sudija koji je svojim radom na najbolji način predstavio Banjaluku i Republiku Srpsku. Kao osmogodišnjak uzeo je teniski reket i zajedno sa proslavljenim hrvatskim teniserom Ivanom Ljubičićem napravio prve korake baš u parku Mladen Stojanović u srcu Banjaluke.
Život ga je kasnije odveo na Fakultet političkih nauka u Banjaluci na kome je diplomirao na odsjeku ’’Međunarodni odnosi’’ i nastavio svoj put u inostranstvu, tačnije u Austriji gdje počinje njegova sudijska karijera.
Sudio je na Olimpijskim Igrama u Tokiju 2021, na preko 200 najvećih teniskih turnira na svijetu, 13 Gren Slemova, više od 30 Masters finala, preko 100 mečeva na pet najvećih stadiona na svijetu, a 8 puta je sudio na Vimbldonu.
U razgovoru za naš portal Ozren se dotakao samih početaka svoje zapažene karijere, najtežih mečeva, ali i zanimljivih anegdota iz svijeta linijskog sudije.
Kratak je put od FPN-a do teniskog sudije. Kako je došlo do ljubavi prema teniskom suđenju?
”Ja sam u svijet teniskog suđenja ušao prije dvadesetak godina, dok sam studirao u inostranstvu. I nije se to desilo slučajno, s obzirom na to da sam sa osam godina počeo da treniram tenis u Banjaluci. Nakon što sam desetak godina trenirao tenis i takmičio se na turnirima na našim prostorima, imao sam želju da na neki način ostanem povezan sa tenisom. Nisam se zadovoljavao time da ostanem u nekom prosjeku, naprotiv, uvijek sam imao najveće moguće ciljeve, pa se posvećivanje teniskom suđenju i kasnije, dolazak do samog vrha, pokazalo kao logičan izbor. Tenis je vremenom postao sastavni dio mog života, zahvaljujući njemu sam tu gdje jesam. Bilo mi je potrebno nekoliko godina da shvatim sistem, sazrijevao sam tako što sam satima sjedio pored terena i posmatrao način rada onih koje sam smatrao najboljima. Ti ljudi su mi bili inspiracija, oni su mi u ogromnoj mjeri pomagali da shvatim, naučim, a na kraju i da pređem igricu. I sa ove pozicije, ni danas ne bih drugačije postupio.”
Glavna razlika između sudije u stolici i linijskog?
”Sudija u stolici je taj koji daje posljednju riječ, mada je i to pod znakom pitanja u nekim momentima. U velikoj mjeri oslanja se na pomoć linijskih sudija, poštuje njihove odluke, osim kad je apsolutno siguran da je odluka linijskog pogrešna, pa u tom slučaju zove korekciju. To su dvije potpuno različite percepcije, što znači da neko može da bude i najbolji glavni sudija na svijetu, ali da se kao linijski uopšte ne snalazi. Linijske sudije su tu da pomognu glavnom sudiji u spornim situacijama, da mu skrenu pažnju na dešavanja na i oko terena, koja mogu da utiču na meč. Tu je naravno i kompjuterska provjera traga loptice, što uveliko pomaže kako sudijama, tako i igračima. Kompjuterska odluka je konačna, jer ona, za razliku od odluke glavnog i linijskih, ne može da bude korigovana.”
Kako funkcioniše rad linijskih sudija, za sve laike koji o tome malo znaju?
”Linijske sudije, za razliku od glavnih, nisu u obavezi da isti meč isprate od početka do kraja, jer budu zamijenjeni nakon sat vremena, da bi poslije pauze od sat vremena otišli ili na isti meč, ili na neki drugi na nekom drugom terenu. U kompletnom timu nalazi ih se devet, a od tog broja dvojica pokrivaju dvije osnovne linije, po trojica se nalaze iza igrača i pokrivaju linije koje vode od mreže prema igraču i jedan koji pokriva servis liniju. Najčešće je upravo taj na servis liniji, po hijerarhiji najvišeg ranga u timu, tako da je on zadužen za komunikaciju sa glavnim sudijom, promjenu loptica, prijavljivanje neke nepravilnosti i slično.”
Banjaluka je ove godine bila domaćin turnira iz ATP serije 250. Budući da ste bili dio velikih svjetskih teniskih turnira, kakav je utisak na Vas ostavila Banjaluka?
’’Srpska Open’’ je, po svim relevantnim parametrima – broju igrača iz prvih 10, rangom poslednjeplasiranog igrača u glavnom žrijebu i rangom prvog i posljednjeg nosioca, bio u 2023. godini najbolji turnir serije 250 u svijetu. To je ujedno i jedini turnir serije 250 na kojem je učestvovao prvoplasirani igrač na ATP listi, bio to u tom momentu Đoković ili Alkaraz. Većina turnira serije 250 je imala jednog ili nijednog tenisera iz prvih 10, dok je Banjaluka imala dvojicu, prvog i šestog. Dosadašnji najbolji turnir serije 250, u Dohi, imao je petog i osmog igrača na ATP listi. Banjaluka je čak, u ovom segmentu, nadmašila i 3 turnira iz serije 500 – Rio, Hamburg i Vašington.
Turnir u Banjaluci bio je ubjedljivo najposjećeniji turnir iz serije 250, budući da ga je posjetilo preko 70.000 ljudi. Po posjećenosti je nadmašen i turnir iz serije 500 u Dubaiju, koji je već više od 15 godina od ’’Savjeta igrača’’ proglašavan najboljim turnirom serije 500 u svijetu. Istorijski poduhvat sa posjetom je još veći ako se zna da su prva tri dana turnira vremenske prilike bile loše, a da je turnir već u četvrtak doživio tzv. ’’scenario najgoreg slučaja’’, s obzirom na to da je najatraktivniji igrač turnira poražen u četvrtfinalu. Za razliku od ostatka svijeta, ispadanje najvećeg favorita nije odvratilo publiku od završnice turnira, naprotiv, Centralni stadion je do kraja turnira bio ispunjen, dok je publika u ogromnoj većini podržavala igrača koji je izbacio glavnog favorita, što se ne dešava nigdje u svijetu.”
U ranijim intervjuima ste isticali da Vimbldon ima posebno mjesto u Vašem srcu, pa možete li nam otkriti u čemu je tajna kod „londonske trave“?
”Vimbldon je najbolji i najveći teniski turnir na svijetu, turnir koji mnogi ljubitelji tenisa smatraju svjetskim prvenstvom u tenisu. Najstariji je i najprestižniji teniski turnir i jedini Gren slem turnir koji se igra na travi. Igrači koji učestvuju na Vimbldonu podvrgavaju se posebnim vimbldonskim pravilima. Kako se u igračkom svijetu igrači koji rangom zasluže da budu dio Vimbldona smatraju samim svjetskim teniskim vrhom, na isti način se u sudijskom svijetu gledaju i izabrane sudije. Čast je biti dio tog elitnog društva, a posebno što sam tamo sudio od 2015. svaku godinu, sa izuzetkom 2020. godine kada se Vimbldon nije ni održao zbog tzv. pandemije. Osim toga, ja lično od svih podloga najviše volim da sudim na travi, tako da nije nikakvo čudo što upravo taj turnir kod mene zauzima posebno mjesto.”
Šta je po Vama vrhunac Vaše dosadašnje karijere?
”Postoji nekoliko stvari koje sam odradio, za koje smatram da predstavljaju ogroman poduhvat. Najveća stvar je suđenje na finalnom meču Olimpijskih igara u Tokiju, s obzirom na to da samo učešće, a pogotovo u finalu, svakom profesionalnom sportisti predstavlja najveći mogući motiv i izazov. S druge strane, dva puta sam sudio finalne mečeve na završnom Mastersu u Londonu, a to je turnir na kojem je selekcija sudija najrigoroznija na svijetu. Pored toga, suđenja na vimbldonskim finalima u različitim kategorijama, finale US Opena, kao i sva tri Lejver kupa u Evropi, suđenja na skoro svim najvećim teniskim stadionima na svijetu,sve ovo smatram velikim dostignućima. Uz sve ovo, Nadalov izgubljen čelendž protiv mene u Dubaiju Tennis TV je proglasio jednim od 10 najboljih čelendža u istoriji tenisa. Mislim da je to dokaz da sam svoj posao obavljao časno, profesionalno i na vrhunskom nivou. Bio sam posvećen i dosljedan, znam da sam se nekada davao i više nego što je trebalo. Sigurno je da su i Tokio i Vimbldon i Njujork i London dio moje svijesti i svaki detalj ima svoju i snagu i težinu, tako da vrhunac karijere biram između ova četiri grada.”
Najteži meč i najteži igrač kojem ste sudili?
”Na ovo pitanje teško je dati jednostavan odgovor. Veliki je broj mečeva u kojima se osjeća posebna atmosfera i jedna vrsta pritiska. Finale u Monte Karlu 2013. godine između Đokovića i Nadala možda je najdublje urezano u moje sjećanje, vjerovatno zbog pobjede Đokovića u jednom fenomenalnom meču na Nadalovom omiljenom turniru uz Rolan Garos. Osim toga, finala u Dubaiju, Rimu, Montrealu i Londonu, u kojima su se smjenjivali Đoković, Federer i Nadal, sva su na svoj način posebna i meni nezaboravna. A što se igrača tiče, postoje neki kojima je zbog njihove tehnike igranja teže suditi, a postoje i oni koje zbog svog ponašanja, ali i odnosa prema sudijama, volim da izbjegnem.”
Ko je po Vama Novak Đoković u sudijskom smislu?
”Postoji nekoliko svjetskih sudija koje smatram najboljima. Kad kažem najboljima, ne mislim na njihov vid ili način na koji izgovaraju rezultat. Tu prije svega mislim na sudije koje znaju da riješe neku zakomplikovanu situaciju, koji do kraja meča zadrže korektan odnos sa igračem, koji znaju da komuniciraju sa igračem na istom nivou, a istovremeno pokazujući autoritet. Mislim da je Lajani tu neprikosnoven, i nije to samo moje mišljenje, to mišljenje dijeli i većina tenisera, među ostalima i Đoković, i u to sam se lično uvjerio.”
Zanimljiva anegdota sa nekog meča?
”Bilo ih je zaista previše i sve su interesantne na neki način. Od toga da mečeve sudim u vrijeme daleko iza ponoći, u atmosferi koja podsjeća na najveće fudbalske derbije ili u pozorišnoj atmosferi kao finale Olimpijskih igara, pa do mečeva koji su bili prekinuti zbog toga što na Vimbldonu u 23.00 časa počinje policijski čas. Ono što je na mene ostavilo možda i najveći utisak je kada sam sina uveo na Vimbldonske terene, kad je gledao jedan Nadalov meč i kad sam ga u nekoliko navrata posmatrao sa terena. To je nešto što nema cijenu.”
Po mnogima trka između tri tenisera za GOAT je gotova. Kako Vi komentarišete tu trku?
”Ono što su uradili Đoković, Nadal i Federer je nešto što se vjerovatno neće ponoviti nikad. Imali smo privilegiju da posmatramo u jednom petnaestogodišnjem periodu rivalitet koji nikad ranije nije bio viđen i to između tri najveća tenisera u istoriji. Njih trojica su međusobno jedan drugog tjerali do maksimuma i sva trojica su tenisku igru lansirali u jednu novu dimenziju, a popularnost tenisa podigli na najviši nivo. S druge strane, rezultati koje je postigao Novak, statistika kojom je nadmašio ostalu dvojicu, nivo igre koji je pokazao, dugotrajnost, njegova mentalna snaga i karakter, s pravom ga kandiduju za GOAT-a, a taj status biće zacementiran onog momenta kad se i Nadal povuče. Što se ostalih stvari tiče, po mom mišljenju, Novak Đoković je najveću pobjedu ostvario kada je cijelom svijetu pokazao da su mu principi i uvjerenja važniji od slave i odbio da učestvuje u pandemijskom cirkusu.”
Kakva je budućnost tenisa od 2025. godine kada se linijske sudije budu zamijenile video tehnologijom?
”Veliki teniski turniri su do sada koristili usluge tehnologije, bilo da je riječ o sistemu „Oko sokolovo“ ili „Foksten“. „Oko sokolovo“ je sistem u kojem se pomoću 10 kamera koje su postavljene oko terena kreira i prikazuje animacija traga odskoka teniske loptice i on je bio zastupljen na većini velikih teniskih turnira. Sistem „Foksten“ je tehnologija koja pomoću kamera postavljenih na samom terenu, otprilike na mjestima gdje se nalaze linijske sudije, prikazuju usporeni snimak odskoka loptice u realnom vremenu i prostoru, a onda i animaciju traga. I jedan i drugi sistem igrači koriste da bi provjerili odluku sudija.
Međutim, 2025. godine na terenima neće više biti linijskih sudija, a njihovu ulogu preuzeće ELC sistem, odnosno elektronsko pokrivanje linija uživo, što će donekle promijeniti i ulogu glavnog sudije. U ovom sistemu, igrač može samo da provjeri odluku, koja je donesena od strane kompjutera odmah nakon odskoka loptice, ali je ne može promijeniti i ona je konačna.
Još uvijek je nejasno da li će Vimbldon i Rolan Garos prihvatiti ovaj način rada, jer su u nekoliko navrata izrazili svoje neslaganje, a još nejasnije kako će ovaj sistem funkcionisati na šljaci, budući da ni animacija traga loptice koju prikazuje ELC nije stopostotno tačna. Međutim, to što neće biti linijskih sudija, ne znači da će biti smanjena brojnost službenih lica koja su prisutna na meču. Tako npr. moraćete da imate ljude koji su zaduženi za elektronsko praćenje meča, zatim lica koja će biti prisutna uz sami teren, zadužena za npr. promjenu loptica, praćenje igrača u toalet i slično. Moje mišljenje je da na teniskom terenu nije bilo potrebe vršiti zamjenu ljudskog faktora, pogotovo što su sudijske odluke, pa i pogrešne, davale draž mečevima, dizale atmosferu, izbijale monotoniju i pravile mečeve interesantnijim”, zaključio je Đurđević.
